Potiče iz Azije ali 200 godina prije Krista prenesena je u Grčku i Italiju, te se udomaćila u cijeloj Europi. Mušmula pripada porodici ruža (Familiae Rosaceae).
Pripremila: Aida Omerašević
Rimljanima je mušmula bila omiljena voćka, pa su je sadili u svojim vojničkim taborima. Ova je biljka prirodni adstrigens, antidijaretiik, antiskorbut, hemostiptik i laksativ.
Koristi se za liječenje probavnih tegoba
Mušmula se koristi za liječenje konstipacije, neredovne stolice i drugih probavnih tegoba. Nedozrela mušmula se koristi za stezanje sluznice i zaustavlja krvarenje u usnoj šupljini, primjerice, krvarenje zubnoga mesa, zuba, afti i drugih krvarenja. Također se koristi i za protuupalno djelovanje. U ovakim slučajevima najpogodniji su pripravci od lista jer sadrži najviše tanina. Kora stabla može poslužiti i u liječenju malarije, a drvo mušmule je tvrdo i fleksibilno pa je pogodno za izrađivanje alatki i drugih naprava i pomagala.
Dobar laksativ
Mušmula sadrži mnogo vitamina C, šećera i pektina te se pomoću nje može liječiti i skorbut. Mušmula djeluje i u nekim drugim zdravstvenim tegobama. Naprimjer potiče rad žlijezde slinovnice i rad želučane žlijezde, a mesnati je dio dobar laksativ. Sjemenke koje bubrenjem u vodi stvaraju sluz mogu poslužiti za obloge na oštećenoj koži. Sjemenke sadrže mali postotak cijanovodične kiseline i ne preporučuju se za upotrebu, ali u kontroliranim količinama koriste se za otapanje kamenca u bubregu i mjehuru.
Mnogi ne znaju za višestruku ljekovitost mušmule, pa je ovo voće skoro i zaboravljeno. Liječimo se kod različitih ljekara i pijemo razne tablete za ublažavanje bolova, a naši su preci koristili alternativnu medicinu i prirodne medikamente pa su stoga bili zdraviji i živjeli duže. Slijedimo njihov primjer - hranimo se zdravije, živimo sporije.