Za visoke prinose povrća neophodno je proizvesti kvalitetan rasad. Da bismo to postigli neophodna je adekvatna zaštita rasada.
Rasad paprike, paradajza, kupusa, krastavca… podložni su napadu gljiva, bakterija i virusa koji prouzrokuju simptome polijeganja, pjegavost, šarenilo i kovrdžavost listova.
Najčešća pojava je, ipak, polijeganje rasada koju izaziva grupa fitopatogenih gljiva. Pretjerano zalivanje rasada je jedan od uzroka ove pojave i česta greška u proizvodnji rasada. Takve biljke često pate jer loše i teško eksploatišu vodu i hranljive materije, a istovremeno se stvaraju povoljniji uslovi za razvoj patogenih gljivica koje se nalaze u površinskom sloju zemljišta, izazivajući infekciju mladih i oslabljenih biljaka koje poliježu, a često i potpuno propadaju, ako se ne izvrši zaštita.
Da bi se ovo spriječilo treba koristiti dezinfikovano sjeme i dezinfikovan supstrat, a biljkama omogućiti umjereno zalivanje, dovoljno svjetlosti i redovno provjetravanje leja ili plastenika gdje se rasad proizvodi.
Ukoliko se bolest ipak pojavi, oboljele biljke treba počupati i ukloniti, a ogoljela mjesta i preostale biljke treba tretirati fungicidom (najčešće je to previkur). Zato se prvo tretiranje (zalivanjem) preporučuje odmah poslije sjetve, a drugo kad biljka poraste oko 10 cm.
Pretpostavljam da su ozbiljni proizvođači rasada dosad već obavili prvo, a neki, u zavisnosti razvijenosti biljaka, i drugo tretiranje. Drugo tretiranje se može obaviti i poslije pikiranja. Ovom prilikom se može dodati i odgovarajući insekticid za zaštitu od štetnih insekata.
Treće tretiranje zalivanjem se obavlja, kombinacijom istih sredstava, prilikom rasađivanja i to tako da se korijen biljke dobro natopi i zaštiti od napada štetnih organizama na rasađenom mjestu. Ovako pripremljen rasad će se lakše ukorijeniti i bolje podnijeti stres pri iznošenju iz zaštićenog prostora, odnosno rasađivanju na stalno mjesto.
Pored polijeganja rasada na mladim biljkama se mogu pojaviti i drugi izazivači bolesti kao npr. plamenjača, pepelnice, pjegavosti lišća i truleži, pa se pored fungicida na bazi propomokarba i propomokarba plus fositil protiv polijeganja, preporučuju i fungicidi na bazi mankozeba, metalaksila-M, piraklostrobina plus boskalid, itd.
Pored toga, mlade biljke su neotporne i na mnogobrojne štetočine koje se javljaju naročito kad su zime blage (lisne vaši, buvač, bijela mušica, tripsi, žičnjaci, puževi i rovci).
Nije rijetka pojava da rasad napadnu puževi koji oštećuju lisno tkivo na način da ga grizu i prave otvore na njemu. U ovom slučaju se može primijeniti preparat za suzbijanje puževa tako što se isti stavi oko biljaka, po krajevima leja, između redova, samo ne direktno na biljku. U tu svrhu može poslužiti i pepeo drveta koji puževima oduzima sluz, nakon čega oni dehidriraju i prestaju da se kreću.
Jako je bitno na vrijeme uočiti i suzbiti ove, ali i sve druge štetočine koje napadaju mlade biljke. Zato se preporučuje, radi praćenja pojave štetnih insekata, kačenje žutih i plavih ljepljivih ploča u plasteniku ili iznad toplih leja. Ako se isti primijete u jačem intenzitetu, trebalo bi primijeniti neki od insekticida registrovanih za ovu namjenu. To su najčešće insekticidi na bazi aktivnih materija kao što su acetamiprid, imidakloprid, piriproksifen….
Proizvođači koji se bave organskom proizvodnjom treba da koriste sredstva koja su dozvoljena za ovaj način proizvodnje, a preporučuju se mikrobiološki preparati, ako je to moguće.
ZAPAMTITE: Samo dobro pripremljen rasad će obezbijediti visok prinos i dobar kvalitet plodova.
Radmila Pašić