Ako zagalamim, oni štrecnu, treba imati živaca, sačekati nekoliko minuta da se oni ohlade i nastaviti, kaže Milenko
Gatački kraj poznat je po stočarstvu, a u selu Miholjače porodica Lučić više od pola stoljeća bavi se uzgojem bikova.
Milenko Lučić je ljubav prema bikovima naslijedio od pokojnog oca Dimitrija, koji se još kao sedmogodišnjak počeo baviti stočarstvom. Prema njegovim riječima, sve je krenulo u Drugom svjetskom ratu, kada se porodica morala iseliti iz svog sela, a njegov otac dobio zadatak da čuva goveda.
Brojne nagrade
- Od 1964. godine, kada su u Gacku počele stočne izložbe goveda, pa sve do danas, učestvovali smo na svakoj. Nije bilo godine kada naši bikovi nisu dobili neku od nagrada, a nekada i po nekoliko glavnih - govori Lučić.
Naglašava da bikovi uopće nisu tako opasne životinje, kako mnogi smatraju, a on i njegova porodica su se srodili s njima.
- Postoji niz načina da se oni ukrote. Ja nikada nisam upotrijebio prut. S njima radim isto kao i s čeljadi. Ako zagalamim, oni štrecnu. Treba imati živaca, sačekati nekoliko minuta da se oni ohlade i nastaviti. Imamo desetak krava i nekoliko bikova. Hranimo ih dvije do tri godine i kada postignu određenu kilažu, a to je 900 kilograma, čak i do tone, onda ih prodajemo - objašnjava Lučić.
Dodaje da posla oko uzgoja bikova i krava ima, ali ne tako mnogo, jer se sve može stići, pogotovo danas, kada postoje razne savremene mašine i oprema, ali i ako je cijela porodica posvećena poslu, kao što je to kod njih slučaj.
Kvalitetno meso
Miholjače je selo na 960 metara nadmorske visine. Iako su mnoga sela u Hercegovini opustjela ili u njima živi tek poneki stariji stanovnik, ovdje to nije slučaj.
Ovaj vrijedni Gačanin budućnost vidi u uzgoju stoke i proizvodnji zdrave hrane, a meso gatačkog govečeta je, kaže, hemijski najkvalitetnije, čak i kada se poredi sa šarenim pasminama.
- Miholjače su uvijek imale od 80 do 100 kuća. I danas je ostalo isto. Ljudi ostaju na svojim imanjima. Ja se nadam da će i ovi naši mlađi ostati da žive ovdje, jer ne možemo svi u grad - veli Lučić.
Kao hobi
Ko voli stočarstvo, ovo dođe kao neki hobi. Više je riječ o obavezi, nego o nekom velikom radu. Krave se moraju musti i hraniti, mada je sada sve unaprijeđeno, postoje muzilice, kanali za izđubravanje, tu su i pojilice. Sve je olakšano. Imamo dovoljno hrane za stoku, što se tiče sijena, žita, nešto i kupim, iako sijemo žito i djetelinu lucerku. Pomalo kupimo i koncentrata radi kvaliteta mlijeka - iskren je Milenko.