Hoće li i dalje rasti cijene hrane, da li su poskupljenja opravdana, kakvu poljoprivredu možemo očekivati u 2022. godini i koje su mjere koje mogu spasiti zemlju iz koje sve veći broj ljudi želi otići pitanja su o kojima smo razgovarali sa Nedžadom Bićom, predsjednikom Udruženja poljoprivrednika FBiH, Marinom Bagom iz Udruženja za zaštiti potrošača ”Futura”i Murisom Marićem, izvršnu direktoricu Udruženja građana DON Prijedor. Kako su naveli u razgovoru, sa domaćom proizvodnjom nismo u stanju prehraniti ni jedno Sarajevo.
Puzajuća poskupljenja zadnjih 10 godina
Bićo je istaknuo da je svako povećanje u poljoprivrednoj proizvodnji dobro, a ovo nije ni blizu potreba bh. poljoprivrednih proizvođača.
“Umjesto da dižemo, kod nas pada proizvodnja, upravo jer nema podsticanja poljoprivrednika. Došli smo do toga da uvozimo više od 2 milijarde hrane godišnje. Prije rata smo imali 80 posto proizvodnje hrane koja je zadovoljavala potrebe građana BiH, trenutno imamo između 20-30 posto proizvodnje, sve ostalo se uvozi. Šta je razlog? Što se ne bi i sad toliko proizvelo. Imamo dosta neobrađene zemlje, ljudi su voljeli raditi, to je dio gdje se ljudi najbrže mogu zaposliti. Država mora obezbijediti razumnu cijenu i da zaštiti domaće poljoprivrednike”, rekao je Bićo, dodajući da sad nama drugi diktiraju cijene i upravljaju životima.
Bago je istaknuo da u zadnjih 10 godina imamo fenomen puzajućih poskupljenja, te da nam svaki mjesec proizvodi poskupe po malo.
“Teško da se to može nazvati opravdanim poskupljenjem. Mi uvozimo oko 80 posto hrane, vrlo je jasno da mi ne kontroliramo naše tržište, da ne upravljamo svojom zemljom, to diktira neko drugi. Mi sa domaćom proizvodnjom nismo u stanju prehraniti ni jedno Sarajevo. Spasa nam nema bez domaće proizvodnje hrane. Imamo jednu stihiju i nemamo se čemu nadati, sigurno da će poskupljenje nastaviti”, naveo je Bago.
Potrošačka korpa će rasti
Za vrijeme pandemije dešavaju se razni trgovački ratovi, dodao je, a na ta poskupljenje ne možemo intervenirati, ali se možemo baviti svojom proizvodnjom hranom.
“Država mora osigurati poljoprivrednicima infrastrukturu i pristup tržištu. To možemo vrlo brzo napraviti, međutim, to se ne dešava. Potrošačka košarica je već oko 2.300 KM. Ovom stihijom, bojim se da možemo dočekati kraj godine sa 3.000 KM. To jako mali procenat ljudi u BiH će moći platiti”, zabrinuto je rekao Bago.
Bićo je dodao da sada je jako teško naći radnika da radi na farmi, jer ljudi neće da proizvode nešto pa da bacaju.
Marić je naglasila da za gorivo i plin možda ne možemo da diktiramo cijene, jer uvozimo kao i mnoge zemlje.
“Trebamo se okrenuti ovim građanima koji ovdje žive i svim ovim poskupljenjima koja će se dešavati i u narednom periodu”, istaknula je.
Bićo je podsjetio da početak pandemije je pokazao šta znači nemati zaliha hrane.
“Kad su se granice zatvorile granice, tri dana zrna pšenice nije bilo i prosili smo po svijetu za kilo brašne. Domaći proizvođač se mora zaštiti”, podcrtao je.
Pola penzije za režije
Bago je mišljenja da sve statistike govore da imamo godinu ili dvije i da će doći do žestokog narušavanja radne snage.
“Doći će do narušavanja zdravstvenog fonda, penzionog fonda, obrazovanje nam je razvaljeno totalno i neminovno je da čim padnemo ispod 2 miliona, nećemo moći funkcionirati kao društvo”, rekao je.
Predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH upozorio je da će biti katastrofa sa cijenom pšenicom, sa cijenom brašna…
“Biće katastrofa i sa ostalim. Vlada govori da se proizvodnja povećava. Statistika je neumoljiva. Mogu se oni busati ali teren pokazuje sve. Zašto je ulje moralo biti 3,5 KM, ako možemo proizvesti soju i suncokret. Zašto mora brašno biti skupo, ako ga možemo proizvesti”, upitao je.
Marić je navela da su potrebe za promjenama ukazale davno.
“Najugroženije kategorije ne mogu da prežive ovo. Pogotovo ako pričamo o penzionerima koji imaju od 380 do 400 KM penzije. U trećoj dobi koristimo više medikamenata, zdravstveno stanje je narušeno, zdravstveni sistem ne podržava to koliko smo ulagali. Od tih 400 KM mogu samo da plate osnovne životne namirnice, 3-5 KM dnevno s čim preživljavaju, a pola penzije ide za režije”, istaknula je Marić.