Novo ljeto stara tema – ograničenje uvoza mesa u Bosnu i Hercegovinu. I ove godine traže ga domaći stočari, dok mesoprerađivači i na samu najavu takve mogućnosti negoduju. Ekonomisti s druge strane u takvoj odluci vide mogući benefit isključivo za stočare, ali i značajan rizik za krajnje potrošače.
Za oko tri mjeseca, kada dostignu adekvatnu masu belgijska plava goveda će sa domaće farme na police domaćih marketa. Ranko Sarajlić uzgojem junadi, ali i prasadi bavi se više od tri decenije i sarađuje isključivo sa domaćim mesoprerađivačima.
“Mi isporučimo godišnje oko 400 tona živih svinja i oko 200 tona junadi.”, rekao je stočar Ranko Sarajlić.
Moglo bi se proizvoditi i više, kaže Ranko, da nije nelojalne konkurencije. Takve najviše vidi u mesoprerađivačima koji za svoje proizvode uvoze sirovine iz zemalja Evropske unije.
“Doći će vrlo brzo dan kada će ljudi držati novce u rukama, a neće imati gdje da kupe meso. Jer, evropska proizvodnja će pasti nakon ovih dešavanja, mi naše nemamo i zadnji je momenat da se ovdje naprave uslovi da se diže proizvodnja”, dodaje.
Recept za to bi, kaže nam, moglo biti ograničenje uvoza – odluka koja je potrebna još od trenutka potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Stočari je traže i sada i tvrde zaštitila bi domaću proizvodnju iako oni sada proizvodnjom podmiruju svega 35% domaćeg tržišta.
Ovakvih grla nema dovoljno u Bosni i Hercegovini da bi se podmirile potrebe domaćeg tržišta i to je osnovno uporište mesoprerađivačima za stav protiv odluke o ograničenom uvozu mesa. S druge strane, stočari kažu da oni na njihovu štetu po znatno jeftinijim cijenama uvoze meso upitnog kvaliteta iz zemalja Evropske unije. Po podacima Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine u prošloj godini uvezeno je više od 36 miliona tona mesa i mesnih prerađevina koje su koštale više od 176 miliona kovertibilnih maraka. Ta cifra sedam puta je veća od izvoza mesa iz Bosne i Hercegovine.
Taj problem ne može se riješiti ograničenjima kaže Nemanja Vasić, bivši predsjednik Spoljnotrgovinske komore i vlasnik mesne industrije. On tvrdi kako bi stočari trebali insistirati na podsticajima za proizvodnju kod entitetskih vlada.
“Da oni postanu konkurentni uvozu i da je onda klaoničarima svejedno da li će uzeti domaće ili uvozno, onda bi se moglo razgovarati o nekakvom pravcu u kojem bi se moglo ići”, rekao je Nemanja Vasić, vlasnik mesne industrije “Trivas” iz Prijedora.
Pravac do jačanja proizvodnje kroz ograničenja uvoza, bez obzira na stav mesoprerađivača podržava ministar poljoprivrede Republike Srpske, ali kako tvrdi – i njegov kolega sa državnog nivoa. Kaže Bosna i Hercegovina ima pravo na takvu mjeru, a kao izgovor za njeno neuvođenje, tvrdi, uglavnom se navodi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.
“Ja mislim da mi moramo da pokažemo malo više hrabrosti kada je u pitanju uvođenje takvih mjera. Ne kažem da to mora da bude zabrana, ali može da bude dodatno ocarinjenje ili uvođenje dodatnih taksi koje bi ustvari obeshrabrile uvoznike”, rekao je ministar poljoprivrede RS Boris Pašalić.
I koje bi, ipak, značile otvaranje pandorine kutije kaže Admir Čavalić, ekonomski analitičar iz Tuzle. Tvrdi kako nije dobro da se nadležno ministarstvo uopšte uključuje u to. U eventualnom ograničenju spoljnotrgovinske aktivnosti vidi mogućnost nestašice, kršenja međunarodnih obaveza, ali i prostor za dodatni rast cijena proizvoda koje su već rasle. Sve vrste mesa su skuplje u maju ove, u odnosu na maj prošle godine i to teletina za četiri, junetina za pet, a svinjetina i piletina za dvije marke.
“Zabrana uvoza nigdje na svijetu nije dala rezultate u korist potrošača i ostatka privrede izuzev za one privrednike koji su bili zaštićeni odnosno pripadali zaštićenoj industriji”, dodaje Čavalić.
Hoće li se pitanje ograničenja mesa uopšte i razmatrati te kakve su procjene o eventualnim posljedicama takve odluke pitanja su na koja iz Savjeta ministara nije bilo odgovora.