Namjere da se obuzda izvoz ruskog đubriva na evropsko tržište izgleda da se obistinjuju kroz restriktivnije takse, što je potez o kojem se već dugo spekulisalo.
Evropska komisija, prije nekoliko dana, predložila je postepeno povećanje carina na određene vrste đubriva iz Rusije i Belorusije i to u naredne tri godine, sa sadašnjeg nivoa od 6,5 odsto. Počelo bi se za povećanjem na 13 procenata, da bi ta taksa na kraju dostigla 50 odsto “kako bi se farmerima dalo vremena da pronađu alternativne izvore za snabdjevanje”.
Sljedeći korak jeste da o ovom prijedlogu glasaju Evropski parlament i Savet ministara, a kako napominje “Fajnenšel tajms”, plan je podešen tako da se izbjegnu burnije reakcije Francuske i Holandije koje imaju velike poljoprivredne industrije.
Međutim, mnogi stručnjaci, ali i predstavnici industrije proizvođača đubriva slažu se da plan EK o povećanju carina dolazi prekasno i da su evropski proizvođači imali značajne gubitke posljednjih godina jer su im troškovi rasli. Zato je jedan od prijedloga Briselu da se carine odmah uvećaju na 30 odsto, uz dodatni rast na svakih šest meseci.
Istovremeno, Rusija je, kako im je bila blokirana prodaja gasa u punom obimu ka EU, koristila gas za povećanje proizvodnje i izvoza đubriva koje ne podleže sankcijama.
“EU je odugovlačila sa akcijama”, izjavio je predstavnik “Jara internešenel”, kompanije koja je vodeći proizvođač đubriva na bazi azota sa sjedištem u Norveškoj, čiji je prihod, kako se napominje, pao 98 odsto na 54 miliona dolara između 2022. i 2023. Smatraju da će prolongiranje i postepeno uvođenje carina na rusko đubrivo imati efekata tek u poljoprivrednoj sezoni 2026, a možda i tek 2027. godine.
“Politiko” navodi da je najnoviji potez EK trebalo da bude trostruka pobjeda. Od presjecanja tokova prihoda za Moskvu, ali i pomoć evropskim proizvođačima koji se bore kako da izbjegnu povećanje cijena koja bi dodatno revoltirala farmere koji sve otvorenije iskazuju nezadovoljstvo. Međutim, smatra se da će efekti biti suprotni ovim očekivanjima.
Ističe se da višegodišnji prelazni period i oprezno uvođenje većih opterećenja za rusko đubrivo možda na kraju nikoga ne zadovolji. Rizikuje se da ipak ne uspiju značajno da uspore ruski tok prihoda, a da bi cijene evropskog đubriva mogle da ostanu na visokom nivou. Istovremeno farmeri, koji se oslanjaju na jeftine ruske proizvode, da bi smanjili svoje troškove, kažu da ne mogu da priušte dodatna poskupljenja.
Najuticajnije evropsko udruženje farmera “Kopa – Kogeka” upozorila je da bi nove tarife mogle da povećaju njihove troškove naredne sezone, stvarajući dodatni pritisak na ovaj sektor. Grupacija tvrdi da u planu EK nedostaju garancije da će domaća proizvodnja đubriva rasti dovoljno brzo da nadoknadi manjak.
Podsjetimo, oko 20 odsto tržišta mineralnih đubriva u EU snabdjeva se iz Rusije. Nedavno je došlo i do sezonskog poskupljenja cijene uree, a zbog toga što je u EU gas trenutno značajno skuplji nego u Rusiji, Americi i na Bliskom istoku, mnoge fabrike su redukovale proizvodnju ili ne rade. Te potrebe nadoknađuju uvozom đubriva iz Rusije, koji je porastao dva ili tri puta.
Sagovornik “Politike” dobro upućen u stanje na ovom tržištu nedavno je, upravo dobro procijenivši dalje poteze Brisela, rekao da Evropa u ovom sektoru gubi konkurentnost, zbog čega već dugo postoji inicijativa Udruženja fabrika đubriva da se uvede zaštitna taksa za ruska đubriva od 30 do 40 odsto ili 150 evra po toni. Ta inicijativa nije prošla u novembru 2024, ali proizvođači nisu odustali, pa je ponovo početkom godine Poljska, udružena sa najvećim proizvođačima, zatražila isti tretman za rusko đubrivo uvjerena da će u prvih šest meseci predsedavanja Savetom EU uspjeti da ostvari taj plan.
Naš sagovornik uveren je da bi u tom slučaju cijene đubriva u EU automatski porasle za 10 do 20 odsto i bile skuplje nego u ostatku svijeta, ali bi na taj način pokrenuli proizvodnju svojih fabrika.
Kada je riječ o cijenama na svjetskom ali i našem tržištu, istakao je da se ipak ne očekuje drastičan rast cijena azotnih đubriva kao u toku pandemije. Cijena uree trenutno je u porastu na cjelokupnom svjetskom tržištu, što se odražava i na Srbiju. Kada je riječ o prodaji u Srbiji, ne očekuje seneke značajnije promjene u odnosu na ranije godine. Podsjetio je da se potrošnja azotnih đubriva u posljednjih deset godina u našoj zemlji kreće u rasponu od 400.000 do 550.000 tona. Oko 95 odsto uree na tržištu dolazi iz Rusije, gde je cijena gasa stabilna, piše Politika.