Na mjestu gdje je kraljica Katarina nekada imala vinograde, danas se nalazi njihovo poljoprivredno gazdinstvo. Organska proizvodnja „Marušić“ je mala porodična firma, smještena nadomak izvora termalnih voda u Tičićima kod Kaknja. Do 2008. godine bavili su se poljoprivredom po „tradicionalnim“ principima, da bi potom donijeli odluku da se okrenu ka organskoj poljoprivrednoj proizvodnji s obzirom da su smatrali da je to budućnost, važna karika održivog razvoja.
Kako bi njihovi proizvodi postali organski morali su proći period konverzije. To je trajalo dvije godine i u tom periodu ne samo da su pripremali prirodne resurse za organsku proizvodnju, već su se i oni pripremali kroz edukacije, savjetovanje, posjete drugim organskim proizvođačima, razmjenjivali iskustva i slično.
Na samom početku opredijelili su se da čitavo gazdinstvo certifikuju, što su uspjeli održati i do danas. Trenutno imaju 500 m2 pod plasteničkom proizvodnjom i 3.500 m2 proizvodnje na otvorenom. Ta površina zemljišta koju obrađuju je sasvim dovoljna za kapacitete kojima raspolažu u pogledu radne snage, mehanizacije, opreme i vremena koje je potrebno odvojiti za uspješnu proizvodnju, a što potkrepljuje činjenica da uspješno posluju više od 10 godina.
O svemu ovome razgovarali smo sa Nerminom Marušićem, predstavnikom ovog porodičnog gazdinstva.
Koliko je zahtjevno baviti se poljoprivredom u Bosni i Hercegovini, a pogotovo organskom poljoprivredom? Koliko je organski proizvod prepoznat od lokalnih kupaca?
Činjenica je da je Bosna i Hercegovina divna zemlja koja ima mnogobrojne potencijale, bogata je prirodnim resursima i ima pogodnu klimu za uzgoj raznih kultura. Veoma često postavljamo pitanje - šta bi dali pametni i radni ljudi da imaju ovo što mi imamo, da imaju potencijale kojima mi raspolažemo? U mnogim zemljama ulažu se veliki napori da se zemljište vrati u prvobitno stanje, dok je u Bosni i Hercegovini prisutan veliki broj zapuštenog poljoprivrednog zemljišta, koje se godinama ne obrađuje, a upravo je takvo zemljište potencijal za razvoj organske proizvodnje, što uz malo bolje organizovan sistem može dovesti do toga da budemo lideri u organskoj proizvodnji. Organska proizvodnja u BiH svakodnevno bilježi porast, ali ona još nije na zavidnom nivou, što pokazuje i činjenica da stanovništvo izjednačava organsku hranu sa tradicionalnom. To je svakako usko povezano sa razvijenošću svijesti stanovništva o konzumaciji organski proizvedene hrane, kao i sa njihovom kupovnom moći.
U zemljama Europske unije organskim proizvodima se daje velika prednost, dok u našoj državi organska proizvodnja u mnogo slučajeva zavisi i počinje od entuzijazma pojedinaca i želje da „znaju šta jedu“. Veoma je teško na prvu motivisati kupce za organske proizvode, jer ono što ih na samom početku u većini slučajeva odbija jeste visoka cijena. Međutim, bitno je istaći da cijene na našem domaćem tržištu ipak nisu znatno veće od konvencionalnih proizvoda, moguće je priuštiti organske proizvode, te kada jednom „privolite“ kupca na organski proizvod zasigurno stičete lojalnog kupca koji nakon što ustanovi kvalitet vašeg proizvoda isti će vam se svakodnevno vraćati sa dodatnim preporukama.
Karakteristika Bosne i Hercegovine jeste i prisustvo velikog broja malih mješovitih farmi koje mogu postati veoma uspješna organska poljoprivredna gazdinstva sa zaokruženom proizvodnjom, što zajedno sa nezagađenim prirodnim resursima, raspoloživom radnom snagom i mehanizacijom može biti pogodno za razvoj organske poljoprivrede. Iz svega navedenog može se zaključiti da je organska poljoprivreda za Bosnu i Hercegovinu važna grana privrede i šansa za budući razvoj, posebno ako uzmemo u obzir izvoz organskih proizvoda na strana tržišta gdje je potražnja za istim daleko veća.
Koliko je teško bilo dobiti status organskog proizvođača i certificirati poljoprivredno gazdinstvo?
Dobiti status organskog proizvođača i certificirati poljoprivredno gazdinstvo kao organsko nije težak posao ukoliko to radite s ljubavlju prije svega. Veoma bitno je postaviti dobre temelje za organsku proizvodnju, počevši od čistog, nezagađenog zemljišta, vode, povoljnih mikro klimatskih uslova, praćenja klimatskih promjena kako bi se zaštitila proizvodnja i drugo. Kada te resurse zajedno sa kapacitetima koje posjedujete istinski usmjerite ka organskoj proizvodnji uspjeh će vam biti zagarantovan. Naše poljoprivredno gazdinstvo trenutno posjeduje AgriBioCert certifikat.
Veoma bitno je napomenuti još jednu specifičnost u organskoj proizvodnji – organski certifikat svake godine morate zaslužiti, odnosno obnoviti. Dakle, kada govorimo o organskoj poljoprivredi svake godine prolazite proces certifikacije, vaše gazdinstvo se stalno nadzire i kontroliše, tako da ukoliko napravite neki propust u proizvodnji isti će biti evidentiran što vas u konačnici vraća na konverziju odnosno na početak priče postupak certifikacije. Naša preporuka za sve poljoprivrednike jeste da se okrenu ka organskoj proizvodnji, da ulažemo u prirodu koja nam nesebično daje, da znamo šta jedemo, da ulažemo u svoje zdravlje i zdravlje svoje porodice.
Da li ste tokom svog rada imali podršku države u smislu poticajnih sredstava?
Podrška od strane države je od samog početka prisutna u smislu poticajnih sredstava gdje se izdvajaju novčana sredstva za pojedine sektore poljoprivrede. U posljednjih nekoliko godina aktivirali su se i poticaji u organskoj proizvodnji (podrška finansiranja certifikata) što smatramo da je veoma pozitivno sa aspekta motivisanja drugih poljoprivrednika da se opredijele za istu proizvodnju.
Također, bitno je spomenuti da se sve veći akcenat daje na registrovane poljoprivredne proizvođače, i to konkretno kada je u pitanju resorno kantonalno ministarstvo. Time će se u budućnosti potaknuti poljoprivrednici i na registraciju obrta u sektoru poljoprivrede, čime će se pokazati da poljoprivreda može biti izbor, a ne nužda.
Smatrate li da bi država trebala više učiniti za poljoprivrednike?
Novčana izdvajanja u sektoru poljoprivrede svakako bi trebala biti veća. Mišljenja smo da bi se akcenat trebao staviti na prerađivački sektor, kao i otkup. Kada bismo imali koletivno dogovoren otkup i zagarantovan plasman na tržište, poljoprivreda bi se intenzivirala. Ovdje mislim na sve oblike poljoprivredne proizvodnje.
Također, zamjena otkupu može biti formiranje prerađivačkih kapaciteta, nabavka mašina i opreme koja će biti data u vlasništvo Udruženja koje svaka lokalna zajednica ima. U ovom smislu podrška države bi se ogledala u finansiranju opreme neophodne za preradu voća i povrća koju bi mogli koristiti svi poljoprivrednici sa područja lokalne zajednice, a čime bi se stvorila dodatna vrijednost proizvoda, omogućilo njegovo čuvanje u prerađenom obliku te produženje ponude domaćeg proizvoda. Također, veoma pozitivna priča iz prakse koja je bila zastupljena u Općini Kakanj jeste sufinansiranje doprinosa registrovanim poljoprivrednicima gdje je Općina sufinansirala doprinose poljoprivrednicima u zimskom periodu (kada je proizvodnja minimalna), gdje ti poljoprivrednici nisu mogli ostvariti dobit kako bi pokrili te troškove.
Moram naglasiti i činjenicu da je nevladin sektor učinio mnogo više za organsku proizvodnju nego nivoi vlasti, jer pored toga što postoje usvojeni zakoni koji reguliraju oblast organske proizvodnje neophodno je da se uključe i svi nivoi vlasti nadležni za ovu oblast kako bi se pored poticajnih sredstava pozitivno utjecalo na razvoj organske poljoprivrede, naprimjer kroz seminare, edukacije, radionice, javne pozive za projektne prijedloge u oblasti organske poljoprivrede, održivog razvoja i slično.
Kako komentarišete uvoz voća i povrća iz drugih zemalja, pogotovo onog kojeg BiH ima u izobilju?
Pokrivenost uvoza izvozom u Bosni i Hercegovini je ogromna. To pokazuju statistički podaci ustanova koje prate ta kretanja, a koji su dostupni na web stranicama. Pored voća i povrća Bosna i Hercegovina uvozi vodu, drvo, kamen.. pored toga što sve to imamo u domaćoj ponudi. Najzastupljeniji je naprimjer uvoz pitke vode. Pored toga što smo bogati izvorištima pitke, čiste, kvalitene vode. Ili primjer uvoza bijelog luka iz Kine, a zasigurno naši poljoprivrednici proizvode kvalitetniji bijeli luk za koji međutim ne postoji uređen sistem plasiranja na tržište.
Pored niza propisa koje proizvođači moraju zadovoljiti da bi plasirali domaći proizvod na tržište, dodatno otežavajuća okolnost prodaje domaćih proizvoda jeste nedovoljna razvijenost potrošača da kupovinom domaćeg proizvoda zapravo jačaju domaću ekonomiju, potiču domaću proizvodnju što stvara nova radna mjesta, a u konačnici smanjuje uvoz proizvoda koje možemo sami proizvesti. Da bi se ovi ciljevi postigli potreban je sistemski pristup svih aktera lanca poljoprivrede od njive do stola, dakle od poljoprivrednika, preko pozitivnih zakonskih propisa, potom trgovačkih polica pa do podizanja svijesti stanovništva za kupovinom domaćeg proizvoda.
Bosna i Hercegovina kao zemlja bogata prirodnim resursima, nezagađenim, čistim prirodnim resursima, koje uz adekvatno iskorištavanje može napraviti nevjerovatne rezultate u poljoprivredi. Imamo sve kapacitete da sami proizvedemo voće i povrće. To dodatno potkrepljuje i novonastala situacija vezana za pandemiju korona virusa kada se evo stanovništvo masovno okrenulo ka poljoprivredi i zasijalo svoje bašte, koje čak i dugo godina nisu bile u funkciji poljoprivrede.
Upravo sada dolaze do izražaja svi kapaciteti koje posjedujemo. Aktivirali su se i mnogobrojni veći i manji trgovački lanci, manje trgovačke radnje i slično na način da otkupljuju proizvode lokalnih proizvođača i takve plasiraju putem svojih polica krajnjim kupcima. Iskreno se nadamo da će takva praksa ostati i u budućnosti, što će u konačnici potaći veliki broj proizvođača da i registruju svoje djelatnosti kako bi lakše plasirali svoje proizvode.
Kako kupci mogu doći do vaših proizvoda?
Prirodne resurse koristimo na umjeren način, poštujući plodored i plodosmjenu svoju proizvodnju aktivno odvijamo tokom čitave godine. Proizvodnjom u dvije sezone godišnje nudimo svojim krajnjim kupcima široku paletu proizvoda koje mogu naći u trgovačkim centrima sa kojima imamo sklopljene ugovore (trenutno Kakanj i Zenica).
Omogućili smo i dostavu na kućnu adresu, kao i dolazak na naše gazdinstvo gdje kupci, ukoliko su zainteresovani, sami mogu izvršiti berbu. Također, moguća je narudžba proizvoda online ili telefonom gdje se o detaljima narudžbe i isporuke dogovaramo s kupcima. Kreirali smo i korpu organskih proizvoda gdje kupci sami sastavljaju sadržaj iste zavisno od potreba i finansijskih mogućnosti.
Da li vam je bilo teško naći kvalitetne radnike?
Naše poljoprivredno gazdinstvo je porodična firma, koje posjeduje vlastite resurse. Dobra organizacija je pola posla. Svakim danom svjedočimo da kvalitetna radna snaga nedostaje kako u drugim branšama tako i u sektoru poljoprivrede. Može se zaključiti da, pogotovo danas, bez adekvatne mehanizacije ne možeš biti uspješan poljoprivrednik, jer je došlo vrijeme da „nedostaje ruku“, odnosno nedostaje radna snaga.
Koji su još problemi sa kojima se susrećete?
Jedan od problema koji sam prethodno kratko naglasio, a koji je u velikoj mjeri prisutan, jeste nepostojanje namjenskih sredstava poticaja za organske proizvođače, jer je činjenica da je organska proizvodnja specifična i zahtjeva veća ulaganja, dok su prinosi, za razliku od konvencionalne proizvodnje, manji. Kao jedan od načina prevazilaženja ovog problema moguće je uvesti kažnjavanje proizvođača zbog prekomjerne upotrebe hemijskih preparata u poljoprivredi, gdje bi se tako prikupljena sredstva preusmjerila ka poticanju organske poljoprivrede kao bitne karike održivog razvoja.
Također, aktivno učešće svih nivoa vlasti u stvaranju povoljnih uslova za bavljenje organskom poljoprivredom, poticanje što većeg broja proizvođača na ovaj vid proizvodnje, formiranje prerađivačkog centra, otkupnih centara, zagarantovanih otkupnih cijena i slično. Sve naprijed navedeno bi zasigurno potaklo proizvođače da se okrenu ka organskoj proizvodnji i svoje kapacitete usmjere ka tome.
Problem koji je generalno prisutan jeste nezaštićenost domaćih proizvoda od uvoznih organskih proizvoda, gdje zbog izrazito jakog lobija uvoznih proizvoda domaća proizvodnja ispašta, propada i povlači niz posljedica negativnih po društvo.
Ukoliko bi neko ko je ostao bez posla tokom ove krize htio početi baviti se poljoprivredom, šta biste mu preporučili?
Moja preporuka je organska poljoprivreda, jer ko proizvodi hranu uvijek će imati posla. Poljoprivreda je specifična djelatnost, koja pruža mogućnost da proizvodite različite proizvode što ponekad izgleda i kao hobi. Sa sigurnošću mogu reći da jedna četveročlana porodica sa 500 m2 plasteničke proizvodnje može obezbijediti solidan izvor prihoda. Plastenička proizvodnja je možda i najlakši oblik proizvodnje kojeg preporučujemo svakome, a posebno početnicima. U takvom obliku proizvodnje moguće je kontrolisati proizvodnju i lakše ih zaštititi.
Također, korisne informacije se nalaze i u jedinicama lokalnih samouprava, općinama i gradovima, koji daju značajna novčana sredstva za pokretanje biznisa u oblasti poljoprivrede, ili daju opremu i repromaterijal kao poticaj stanovništvu da se bave poljoprivredom. Sve te opcije treba razmotriti prije svakog ulaganja, i iskoristiti ih maksimalno.
Poruka koju se mi trudimo poslati kroz naš posao jeste da od prirode uzimamo, ali da prirodi i dajemo, da kroz organsku poljoprivredu ulažemo u prirodni kapital, odnosno da je organska poljoprivreda u funkciji održivog razvoja jer se u protivnom nameće pitanje „šta ukoliko nestane prirodnih resursa? Kako bismo opstali sa zagađenim zemljištem, vodom, koji vode ka narušenim klimatskim uslovima?“
Vaši planovi za budućnost?
U cilju zaokruženja ponude naše poljoprivredno gazdinstvo u budućnosti planira proširiti svoje aktivnosti i na prerađivački sektor. Svrhu poljoprivredne proizvodnje vidimo upravo u tom prerađivačkom dijelu, što će produžiti ponudu naših proizvoda kupcima tokom cijele godine.
Također, naše gazdinstvo je bilo motiv da se mnogi poljoprivrednici nađu u svojim baštama i za svoje potrebe zasnuju proizvodnju, tako da i u budućnosti planiramo organizovati razne posjete i edukativne radionice na našem gazdinstvu kako smo to radili i u proteklom periodu.