Kukuruz je porijeklom iz Sjeverne Amerike i njegovi fosilni nalazi sežu u prošlost čak 4500-1000 godina prije nove ere.
U to su ga vrijeme uzgajali Indijanci duž rijeke Rio Grande. Osim za hranu služio im je i kao sklonište, dekoracija, pa čak i kao gorivo. Poslije ga uzgajaju Maje i Asteci, a njegova sadnja i upotreba širi se do Srednje i Južne Amerike. Kolumbo je kukuruz prenio u Evropu 1493. godine, a njegov se uzgoj poslije proširio na Bliski Istok, Aziju i cijeli svijet. Na Balkan je stigao u 17. stoljeću. U uzgoju žitarica kukuruz, u svjetskim razmjerama, zauzima drugo mjesto - iza riže, a ispred pšenice.
Važan izvor škroba
Prema piramidi pravilne prehrane, preporučuje se uzimati 6-11 obroka žitarica na dan. Kao jedinica obroka uzima se jedna šoljica, što iznosi 166 g. Energetska vrijednost po jedinici obroka iznosi 606 kcal. Žitarice su važan izvor škroba, vitamina B-kompleksa, E vitamina, kao i proteina manje biološke vrijednosti. Osim toga, s prehrambenog gledišta, žitarice su prijeko potrebne kao izvor energije, a sadrže i vlaknaste strukture koje predstavljaju nužan materijal za apsorpciju nepoželjnih hemijskih tvari i dezintoksikaciju.
Škrob je sastojak koji je najviše zastupljen u zrnu kukuruza (73%) i predstavlja važan izvor energije, te zahvaljujući njemu kukuruz pomaže kod probavnih tegoba, posebno proljeva. Novija istraživanja pokazuju da kukuruz konzerviranjem ne gubi na svojoj vrijednosti, upravo suprotno. Postupak zagrijavanja pri konzerviranju slatkog kukuruza povećava ukupnu antioksidativnu aktivnost i razinu fenola.
Sušena kukuruzna svila upotrebljava se kao diuretik. Koristi se kod bolesti mokraćnih puteva, srčanih bolesti s pojavama edema, gihta i reumatizma. Interesantno je da se kukuruzna svila, uz ostale sastojke, koristi i za pravljenje cigareta protiv bronhijalne astme. Za vrijeme kuhanja ili pečenja kukuruza oslobađaju se molekule koje štite organizam od štetnog utjecaja slobodnih radikala. To povećava antioksidativnu moć kukuruza, pa on štiti od raka, bolesti srca, katarakte, Alzheimerove bolesti.
Iako u kukuruzu možemo uživati kroz cijelu godinu, onaj koji je ubran i kojeg jedemo u kasno ljeto najbolje prija našem nepcu i sadrži najviše hranjivih tvari. Kukuruz se za ljudsku prehranu koristi na mnogo načina: kuhan ili pečen, kao kukuruzno brašno, kukuruzne klice, mlado zrnje u limenkama, u obliku kokica, palente ili žganaca, ili kukuruznog ulja. Sve više se primjenjuju i zdrave i praktične kukuruzne pahuljice poznate po engleskom nazivu corn flakes.
Preporučuje se trudnicama
Jedno od najvažnijih medicinskih otkrića 20. stoljeća govori da pravilan unos folne kiseline za vrijeme trudnoće smanjuje oštećenja živčnog sistema novorođenčeta 48 do 80 posto. To je razlog što se kukuruz preporučuje ženama koje namjeravaju zatrudnjeti te trudnicama tokom prva tri mjeseca trudnoće.
Kukuruz obiluje vitaminom B1 pa samo jedna šoljica te namirnice osigurava gotovo trećinu dnevnih potreba našeg organizma. Taj vitamin je jedan od osnovnih sudionika enzimskih reakcija koje su neophodne za proizvodnju energije, a ima važnu ulogu i u pravilnom radu mozga. U nizu naučnih studija o kukuruzu se govori kao o namirnici koja spriječava pojavu raka i suzbija djelovanje virusa u organizmu. Za tu zaštitničku ulogu zaslužan je inhibitor proteaze. Poznato je da tumorske stanice trebaju proteaze, tj. enzime što pomažu cijepanje specifičnih proteina, da bi se mogle dijeliti i napadati udaljena mjesta u organizmu.