Naziv za ruzmarin potiče od riječi morska rosa. To je ime dobio jer najbolje uspijeva na sredozemnim obalama.
Ruzmarin ili ružmarin (Rosmarinus officinalis) je grm trajno zelene boje, koji se zbog aromatičnih listova upotrebljava kao začin. Nekada su ruzmarin upotrebljavali prilikom raznih obreda, kao i u medicini. Grci su vjerovali da on stimulira mozak na rad i zato je bio simbol za sjećanje. Također, stari Grci su ruzmarin posvetili Afroditi, boginji ljepote i ljubavi.
Omiljeni začin i lijek
Ruzmarin uspijeva u lošoj zemlji ali ga moramo zaštiti od sjevernog i istočnog vjetra. Izraste i do 1,5 m visoko. Brzo odrveni, a može izrasti i iz reznica što ih režemo nakon što je biljka ocvala. Ako u blizini ima pjeskovite zemlje, ruzmarin će se možda i sam zasijati. Može ga oštetiti zaista oštra zima. Cvijet ruzmarina je blijedomodar, dvousnat.
Ruzmarin je omiljen začin i lijek. Svjež ruzmarin u starom vinu dobar je tonik za srce, a posebno povoljno djeluje i protiv sniženog pritiska. Veoma je koristan lijek blijedim, slabim i starim ljudima. Poslije gripe, čaša ruzmarinovog vina doprinosi bržem ozdravljenju.
Ruzmarin pomaže kod prehlada, spazma žučnih i mokraćnih puteva, kod fizičke i psihičke isrcpljenosti. Povoljno utječe na nerve krvnih sudova, a posebno na srčane nerve.
U ishrani još od rimskog doba
Glavna upotreba ruzmarina je u vezi sa nervima i cirkulacijom. Danas se uglavnom upotrebljava za spoljašnje utrljavanje i za kupke. Za srčane probleme dobro se pokazala mast od ruzmarina, koja se utrljava ujutro i uveče na grudni koš iznad srca.
Igličasti listovi ruzmarina upotrebljavaju se u ishrani još od rimskog doba, posebno pri poboljšanju probave. U savremenoj kuhinji ruzmarin se koristi u gotovo svim mediteranskim jelima, a posebnu notu daje i jelima od piletine i divljači. Izuzetnu delikatesu predstavlja miješanje svježe isjeckanih listova ruzmarina sa solju, koja se zatim upotrebljava kao začin pri jelima.