Danas je ta grana u porastu i ima dobru perspektivu.

Posjetili smo imanje tridesetosmogodišnjeg Milana Majkića iz Debeljaka kod Banjaluke, koji je jedan od rijetkih koji se danas bavi kozarstvom.

Godinama radeći u Americi, odvojen od svojih najmilijih, Milan Majkić iz Debeljaka kod Banjaluke shvatio je da čovjek bez slobode i zemlje nema ništa.

U zemlji gdje si rođen i gdje su ti korijeni jedino si svoj na svome, priča Milan.

Odlučio se na djelimičan povratak, nakon čega osniva vlastitu farmu koza.

Danas ima 70 koza, od čega je 40 muznih grla.

Pasmine je birao sa najkvalitetnijih farmi iz Srbije, i to sa najboljim genetskim osobinama.

U početku, Milan je imao nekoliko vrsta koza, od snakse, alpske i naše balkanske domaće koze. Ipak, danas ima samo alpsku rasu sa kojom je zadovoljan.

Trenutno je krenula sezona parenja, pa je mliječnost koza u opadanju. Sada dnevno ima oko 70 litara mlijeka.

Inače, najveću mliječnost koza ima od maja do ljeta, kada nema velikih vrućina, i tada daju 100 litara mlijeka dnevno.

Dobra higijena u prostorijama i dobra ispaša koja je prirodna, uslov su visokog kvaliteta mlijeka, pa su mnogi sugrađani to i prepoznali.

Cjelokupnu količinu mlijeka proda, i to ne mljekari, nego domaćinstvima.

Od kozjeg mlijeka proizvodi sir, surutku i kefir. Širenjem proizvoda od kozjeg mlijeka ostvaruje dodatnu zaradu.

Milan je jedan od rijetkih koji svoju budućnost ne vidi u inostranstvu. Ima u planu da proširi farmu koza i da se u potpunosti vrati u svoju zemlju jer želi da pokaže drugima da je sve moguće kada se nešto voli i želi.