Mobilne mesnice u Kanadi i SAD-u zbog korona krize privlače veliku pažnju. Naime, zbog toga što su klaonice i velika postrojenja za preradu mesa postala žarišta Covid-19, potrošači širom svijeta sve više žele kupiti meso direktno od proizvođača.
Stočar i mesar Gerrit vande Bruinhorst iz mjesta Picture Butte smještenog u provinciji Alberta u Kanadi ima farmu goveda, a kolje do dva dnevno. Naime, on je vlasnik jedne od 133 mobilne mesnice u Alberti i zarađuje oko 500 USD što je oko 870 KM po životinji.
Za razliku od klanja u objektima uobičajenim za ovakve poslove, njegovu klaonicu na točkovima ne provjerava inspekcija, ali pod uslovom da je konzumacija mesa ograničena na domaćinstvo kojem se ova usluga vrši. - Ono što najviše volim je raditi od kuće, a opet nisam uvijek kući - rekao je za Reuters vande Bruinhorst.
S obzirom na to da koronavirus usporava mesnu industriju u Sjevernoj Americi, pretvorivši je u leglo zaraze zbog koje su oboljele hiljade radnika, sve više potrošača želi kupiti meso direktno od poljoprivrednika. Stoga stočari traže od kanadske i američke vlade da im omoguće klanje većeg broja životinja i prodaju za javnu potrošnju.
Ipak, oni koji se protive tome, kažu da bi mobilne mesnice trebala ostati pod strogim provjerama jer bi klanje bez inspekcije moglo stvoriti uslove opasne za zdravlje ljudi i životinja.
Udvostručio se broj mobilnih mesnica
Broj mobilnih klaonica se u Americi gotovo udvostručio. Naime, u SAD-u su one odobrene od Ministarstva poljoprivrede, a ne mora ih nadzirati inspekcija. Kako su potrošači suočeni s velikim cijenama u maloprodaji, farma u vlasništvu Allana Minora ima veću potražnju za govedinom. No, stoku su klali u malim klaonicama koje su zbog Covid-19 bile pod velikim pritiskom.
- Imate stoku odmah spremnu za kupovinu i kupci su je voljni kupiti, ali su vam ruke vezane. Kad bi mobilni mesari mogli doći na ranč i kad bismo im mogli legalno prodati stoku, to bi nam puno pomoglo - rekao je Minor.
Borba s propisima
Brent Dejong, mobilni mesar iz Fort Macleoda rekao je da propisi trebaju omogućiti kupcima da kupe meso pod uslovom da znaju da ono nije pregledano od strane inspekcije. Naime, američki propisi dopuštaju da pokretne mesnice kolju stoku bez prisutnog inspektora, pod uslovom da se meso konzumira samo u domaćinstvu farmera i njegovih radnika.
- Upotreba mobilnih klaonica u SAD-u trebala bi se proširiti i na druga mjesta konzumacije, ali ograničeni broj inspektora to sprječava - rekao je Patrick Robinette, vlasnik Micro Summit Processors klaonica u Sjevernoj Karolini.
- Pokretne jedinice dobra su opcija za neke stočare - izjavila je potpredsjednica Sjevernoameričkog instituta za meso, Sarah Little napomenuvši da proširenje programa ipak ne bi značajno nadoknadilo izgubljenu proizvodnju.
Neke grupe za prava životinja preferiraju klanje na farmama, što, kako tvrde, smanjuje stres kod životinja uzrokovan transportom i glasanjem druge stoke prilikom klanja. Predsjednica aktivističke grupe Mercy for Animals, Leah Garces kaže kako velika brzina u postrojenjima može natjerati radnike na žurbu i nanijeti dodatne patnje životinjama.
Drugi pak kažu da se klanje treba dogoditi samo u uobičajenim klaonicama, uz nadziranje inspektora. - Pravila kojih smo se dosad pridržavali postoje s razlogom - rekao je Jim Johnson, vlasnik klaonice Alberta Prairie Meats.
Treba napomenuti kako pojedine provincije uz Albertu već imaju slobodnija pravila za klanje stoke bez inspekcijskog nadzora. Tako će Britanska Kolumbija ovog mjeseca dozvoliti većem broju farmera i mesnica da zakolju ograničen broj životinja radi direktne prodaje mesa. Regija Saskatchewan već omogućava javnu prodaju mesa zaklanih životinja na farmama, pod uslovom da potrošač zna da ono nije pregledano.