Iako urbano pčelarstvo u Hrvatskoj nije dozvoljeno, u Zagrebu za to pčele ne haju i bezbrižno zuje na Trgu bana Jelačića, oko Sabora ili u Maksimirskoj ulici.
Po saznanjima Hrvatskog udruženja pčelara (HUP) "Pčelinjak" i Pčelarskog dežurstva, na javnim površinama u užem centru hrvatske metropole bez ikakvog nadzora obitava oko 500 zajednica pčela.
"Lani je u Zagrebu uklonjeno oko 150 rojeva, godinu prije više od 300", navodi Dražen Jerman, predsjednik Udruženja.
Rojevi se smještaju u svjetiljkama na glavnom gradskom trgu, bilo ih je na vratima Sabora, a pronađene su čak i u stajnom trapu jednog aviona.
Nedaleko od škola, u šupljini stabala u Maksimirskoj ulici, na samo pola metra od tramvajske pruge, mirno su živjele zajednice kojih prolaznici nisu bili ni svjesni.
"Toliko o opasnosti od pčela", kaže Jerman.
Pojašnjava da one ne napadaju ako ih ne dirate, ali će svoje stanište uvijek braniti.
No pčele u Zagrebu, odmila zvane "purgerice", po njegovom iskustvu, izuzetno su mirne i pitome, naučene na ljude i vrevu. Zbog drvoreda lipa, dosta zelenih površina i cvijeća koje se kontinuirano zalijeva pa nema prekida u vegetaciji, ova vrijedna bića u gradu sasvim ugodno žive.
"Ljudi odvajkada drže pčele u okviru svojih okućnica", govori Janja Filipi sa Univerziteta u Zadru.
Nekada je bilo uobičajeno ostavljati mjesta na kućama gdje se očekivalo da bi se mogle naseliti. Svaki dom koji su odabrale smatran je blagoslovljenim.
Oduvijek su važne za opstanak i razvoj čovječanstva, a njihovi proizvodi iznimno su cijenjeni. Osim toga, izvrsni su indikatori kvalitete života, pa bi trebalo da budemo srećni što ih nalazimo u gusto naseljenim područjima.
Međutim, njihov život unutar hrvatskih gradova nije zakonski regulisan te ispada da "purgerice" krše čovjekova pravila.
"Pčela će u gradu uvijek biti, bez obzira na zabrane. Uostalom, ja prva ne želim živjeti tamo gdje nema insekata", nastavlja Filipijeva.
Razumije osjećaj straha od uboda, "ali i psi su opasni pa ih ljudi šetaju gradom".
Naime, ne pokušava se ozakoniti 70 košnica u dvorištu, već držanje tek jedne ili nekoliko zajednica i to u dogovoru sa komšijama.
Osim toga, ponovno uvođenje biološke raznolikosti u urbane sredine podstiče i Evropska unija.
Jerman kaže da je anketa među Zagrepčanima pokazala kako 80 odsto građana podržava urbano pčelarstvo, ali gradske strukture to još nisu prepoznale.
"Zabranom pčela u urbanom prostoru ljude se ne štite, već dolazi do ugrožavanja u smislu da su izloženi skrivenim zajednicama", uvjeren je univerzitetski profesor u penziji Nikola Kezić. Podržava ozakonjenje znajući koliko rad s pčelama pomaže ljudima, pogotovo onima s poteškoćama. Nekima su pčele nasušna potreba, smatra on, pa je žalosno što ih propisi koče. Pčelarenje pruža niz dobrobiti za njih, ali i društvo u cjelini. Pčele u svakom pogledu djeluju na čovjeka pozitivno.
Oprašivači su ključni za funkcionisanje eko-sistema te bezbjednosti proizvodnje hrane i ljekova. Međutim, posljednjih godina pčelari širom svijeta upozoravaju na gubitak velikog broja pčelinjih zajednica.
"EU ulaže ogroman novac u očuvanje autohtonih pasmina", navodi Filipijeva.
Dodaje da ih u Evropi ima desetak pasmina pčela, ali u pojedinim područjima zbog uvoza drugih pasmina, ta se populacija značajno onečistila.
"U Hrvatskoj je autohtona siva pčela čija zaštita mora biti sveobuhvatna", smatra on.
Jerman upozorava da će u gradu uvijek biti pčelinjih zajednica jer se ne mogu sve izmjestiti. Zato trebaju pomoć ljudi. Dodaje da postavljanje pčelinjaka na siguran način uz obilježavanje mjesta tablom, pruža mogućnost upozorenja onima koji se osjećaju ugroženima. Apeluje na nadležne da što prije regulišu ovo pitanje za koje se struka zalaže već desetak godina.
"Beograd ubrzano razvija urbano pčelarstvo, u Berlinu se nudi brendirani gradski med kao suvenir. Što mi čekamo?", zaključuje Jerman.