Ustala sam na prvi sehur ovog Ramazana. Probudila sam se sa upalom mišića gorom od one dobijene od kik-boksa gdje me je luda Elza tjerala da se hrvem sa deset godina mlađom vlasnicom crnog pojasa.
E, motika je jača od svakog treninga. Upale ti se mišići za koje nisi ni znao da postoje.
Nakon sehura nisam više ni spavala, jer sam htjela što ranije otići na njivu kako bih počela sa sijanjem. Rekli su mi da već kasnim sa krompirom, pa me je srklet uhvatio kako ću i šta ću. Na Poljoprivreda.ba sam dobila savjet koliki razmak da pravim i koliko duboko da kopam. I čim se malo razdanilo, uputila sam se sa jasno zacrtanom misijom.
Prvi sukob zbog međe
Prvo sam oivčila plac špagom i konačno ga sagledala kako treba. Bio je nekako nahero, pa sam pitala neke djevojke koje su već posijale pola bašte, jesam li ja to dobro ograničila.
- Ma to ti je malo. Nije to 300 kvadrata. Nama su rekli da je naš plac sve do dole, pa smo mi evo počeli sijati na ovom donjem dijelu koji je bolji od gornjeg - rekla mi je jedna od njih.
A taj njihov gornji dio je bio još i dobar u poređenju sa mojim, ali ja se nisam dala obeshrabriti. Stavila sam špagu na dio koji sam smatrala da je moj, što će se kasnije ispostaviti ispravnim, dok su one ipak uzurpirale tuđi plac. I pade prvi sukob zbog međe.
- Gdje god sam počeo kopati, nešto je posijano. Šta ja sad da radim? Nisam mogao doći prije vikenda i evo sad nemam gdje sijati - žalio mi se vlasnik uzurpiranog placa.
Saslušala sam ga i to je sve što sam mogla, jer sam bila fokusirana na kopanje lijeha za krompir. Otišao je ljutit i rekao je da će se žaliti Općini.
Nikako da upravim kako treba
Elem, krenula sam sa kopanjem 15 centimetara u dubinu, vadeći kamenje i korijenje, i stavljajući crveni sadni krompir koji sam dobila od Općine. Po dva tri puta sam popravljala lijehu, jer nikako da upravim kako treba. Kad sam završila posula sam organskim đubrivom koje sam kupila u Agricomu i zatrpala lijehe. Uspjela sam posijati četvrtinu vreće, prije nego je sunce upeklo. Bilo je vrijeme da se vratim kući.
Sutradan mi je otac došao pomoći, pa je nastavio kopati lijehe za krompir. Nervirao se što zemlja nije baš dobro isfrezana.
- Ovako nikad nećemo završiti - govorio je.
Utom je naišao neki momak za motokultivatorom, pa smo ga brže bolje zaustavili i pitali koliko bi koštalo da isfreza 300 kvadrata.
- 30 KM - reče on k'o iz topa - Ali ovdje imate puno kamenja, tako da neću moći na ovom dijelu.
- Samo ti počni tamo gdje nema kamenja, a mi ćemo u međuvremenu očistiti - rekao mu je moj otac.
I dok je on frezao, mi smo nosili kamenje. Milina je bilo gledati kako se zemlja sitni pod motokultivatorom. Sreća pa će motika imati manje posla.
Nakon što je on završio sa frezanjem, posijali smo još četvrtinu vreće krompira, tako da sam kući otišla sretna što sam konačno nešto uradila kako treba. Navečer sam poslala slike mojoj prijateljici Tanji, inače stručnoj saradnici za kalifornijske gliste i humus na Poljoprivreda.ba, da se pohvalim onim što sam uradila.
Nakon što sam joj rekla kakvo đubrivo koristim, zanesvijestilo mi se.
- Je li ti znaš uopšte šta je u tom đubrivu? Kako se ono pravi? - pitala me je.
- Pa organsko je - odgovorim ja. - To je najvažnije.
- Jeste organsko, napravljeno od kanalizacije - reče ona i tu nastade muk.
- Kako misliš kanalizacije? - pitam ja nakon duže pauze.
- Prerađivanjem kanalizacionog otpada. Tu se osim fekalija nađu i ostaci otpadnih voda, šampona, deterdženata ... I zbog tog đubriva ćeš stalno morati kupovati sredstva za zaštitu i suzbijanje svega mogućeg. Eto taj krompir što si posijala imat će jako puno zlatica - reče ona i probudi bijes u meni što sam ispala naivna. Znači tako funkcioniše današnji svijet poljoprivrede.
- I šta sad da radim? - pitam je vidno iznervirana.
- Ništa. Ostavi. Posadi kukuruz da odvojiš i ovamo stavi stajsko đubrivo - objasni ona. - Taman ćeš moći pratiti razliku u uzgoju.
- A ko će mi donijeti stajsko đubrivo na Mojmilo. Nema šanse - kažem joj.
- Naći ću ti ja. Sad ću zvati prijatelja koji ima koze - reče ona i svijet mi se odmah učini boljim i ljepšim.
Nije prošlo pet minuta, kad zove me ona i daje mi broj od Esnafa Murtića. Nazovem ga i objasnim u kakvoj sam situaciji. Kaže čovjek, dođi sutra, pa ćemo nakupiti nekoliko vreća.
I tako se vratih u igru.